Priča o čovjeku koji je podigao hotel Dubrovnik: Milinov zajedno sa porodicom pogubljen 1941.

1

Uz svoju dugu istoriju, jedan od najpoznatijih zagrebačkih hotela krije i jednu od najpotresnijih ljudskih priča. A to je priča o njegovu prvom vlasniku.
Malo je danas poznato, naime, da se hotel Dubrovnik nekada zvao po čovjeku koji ga je podigao 30-ih godina prošlog vijeka, Svetozaru Milinovu.

Danas, međutim, prvo ime jednog od omiljenih gradskih hotela ostaje u sjeni velike tragedije porodice koja ga je stvorila. Milinov je bio, naime, među prvim žrtvama strašnih zločina počinjenih nad pripadnicima srpske nacionalnosti za vrijeme NDH. Zajedno sa suprugom i četiri sina, taj ugledni zagrebački preduzetnik brutalno je ubijen, pretpostavlja se, u avgustu 1941. godine u kompleksu zloglasnih ustaških logora Gospić – Jadovno – Pag.

Više od osamdeset godina od tog strašnog događaja u spomen na Milinova Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, Srpsko narodno vijeće i udruženje Veterani Domovinskog rata i antifašisti VeDRA Split u srijedu su ispred hotela Dubrovnik svečano položili kamen spoticanja. Tim simboličkim činom Zagreb se pridružio brojnim evropskim i svjetskim gradovima čiji su kameni spoticanja postali dijelom najvećeg decentraliziranog spomenika na svijetu.

Umjetnički obrađen kamen spoticanja veličine 10 x 10 x 10 cm s ugraviranim sadržajem na mjedenoj pločici na vrhu i osnovnim podacima o žrtvi ugrađuje se u nogostupe te se na taj način prolaznik spotiče, a time se i postiže namjera da zastane i vidi kamen ugrađen u nogostup. Do kraja godine u Zagrebu će biti postavljeno ukupno 86 kamena spoticanja koje Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust provodi i postavlja od 2020. godine.

“Posebna vrijednost tih kamena spoticanja je što generacije uče o potrebi borbe protiv mržnje, ravnodušnosti i genocida”, ističu pokretači inicijative.

Svetozar Milinov početkom 20. vijeka bio je jedan od najuglednijih i najsposobnijih veletrgovaca suknom na području Zagreba i njegove šire okoline, s vremenom proširivši posao na trgovinu sitnom galanterijom, pletenom robom, sagovima, zastorima, rubljem i odijelima. Njegov, međutim, najveći poslovni pothvat bio je hotel, i to u samom srcu grada i jednoj od najatraktivnijih lokacija – na glavnom gradskom trgu. Tu se, inače, nekad nalazila kuća u vlasništvu stare i ugledne zagrebačke trgovačke porodice Hatz, u njoj je u 19. vijeku živio Pavao Hatz, svojevremeno jedan od najbogatijih Zagrepčana i zagrebački gradonačelnik u razdoblju od 1872. do 1873. godine. Kuću Hatzovih u kojoj se nalazila Velika kavana, Milinov nakon što je kupuje, odlučuje srušiti do temelja i tu podići posve novu zgradu hotela. Za taj svoj kapitalni projekt imao je potporu gradskih vlasti, njegov novi hotel u art deco stilu uklapao se, naime, u viziju uređenja središnjeg gradskoga trga tako da se vrlo brzo sagradio, dovršen je u maju 1929. godine, enterijer se uređivao do kraja godine da bi hotel konačno bio i otvoren u januaru 1930.
Kamen spoticanja
Hotel Milinov projektovali su Dionis Sunk i Rudolf Jungmann, ali njegov izgled s crvenim tornjem od opeke nije se u početku svima svidio te je bio predmet žustrih polemika. Projekat je, na koncu, morao biti promijenjen kako bi se napravio kompromis te je sporni toranj koji su Zagrepčani nazivali “škatulja” sa sredine krova hotela premješten na njegov desni ugao. Hotelska peterokatnica s mezaninom imala je još dva sprata u tornju iznad kojega je izvorno postojala nadogradnja sa svijetlećim natpisom Hotel Milinov, a s nekadašnje Hatzove kuće na zgradu je prenesen kip zaštitnika trgovine boga Merkura (rad Antona Dominika Fernkorna), koji još i danas krasi njezino pročelje.

U vrijeme kada je sagrađen, hotel Milinov imao je 96 soba s ukupno 134 kreveta i dva restorana, u prizemlju je bila trgovina s tekstilnim proizvodima njegovog vlasnika Svetozara Milinova, a 1937. otvorena je i kafana. Milinov se, međutim, tri godine nakon što je otvorio hotel prestaje baviti trgovinom i odlazi u mirovinu, posao s tekstilom preuzimaju njegovi sinovi, a on nastavlja raditi u svom hotelu sve do 1940. Tada prihvaća ponudu brodarske kompanije Dubrovačka plovidba, koja otkupljuje hotel i mijenja mu ime u Dubrovnik. Milinov je, inače, financijski pomogao i izgradnju najluksuznijeg zagrebačkog hotela “Esplanade”.

Vrlo brzo nakon toga, s uspostavom NDH počeo je progon Srba od strane ustaške vlasti, imovina im je oduzeta i opljačkana, mnogi su završili u zatvorima ili logorima. Porodica Milinov zadesila je ista, grozna sudbina. Tada 71-godišnji Svetozar sa 67-godišnjom suprugom Milicom, kao i četvoricom sinova, Đorđem, Kostom, Nikolom i Vojislavom, 5. jula 1941. godine uhapšen je uz obećanje da će biti deportovani u Srbiju. No, to se nije dogodilo i dan kasnije otpremljeni su u drugom pravcu. U Gospić su dovezeni zajedno, a potom su razdvojeni. Svetozar i njegovi sinovi prebačeni su na Velebit, u Jadovno, gdje su ubijeni, a Milica je odvedena u logor Slana na otoku Pagu, gdje je isto tako mučena i ubijena. Ne zna se tačan datum njihove smrti, piše Jutarnji.hr.

Pratite nas na našoj Facebook i
Instagram stranici, kao i na
X nalogu.