Otac Lazar: Najuspešniji na Balkanu – Dugogodišnje iskustvo, Rad na daljinu i Pomoć za sve

10

Rođen je u porodici koja se više od sto godina bavi proučavanjem magije i duhovnim isceljenjem. Kao otac radi preko 30 godina, što je pojačalo i potpomoglo daru koji ima i pružilo mu šansu da pomogne i ljudima na daljinu.

Ukoliko Vas neka muka muči, obratite mi se da u blagoslovenom razgovoru dođemo do srca problema i u zavisnosti od toga pristupimo riješavanju istog. Skidam crnu magiju i vraćam voljene osobe, ali naravno ne mora da bude ništa tako sujetno, već me možete kontaktirati i ako Vam je potreban neko za običan svakodnevni produhovljeni razgovor – poručuje Lazar.

Iz prakse oca Lazara: Sanela i Suad B., bračni par iz Švedske: ZBOG VLAŠKE MAGIJE 8 GODINA ŽRTVE SPOLNE NEMOĆI I NEPLODNOSTI!

Nikome od nas u životu nije sve potaman. Kukamo, žalimo se, tražimo pravdu. Imamo 101 neostvarenu želju. Takve je čovjek prirode. No, samo jedan dan proveden u ordinaciji oca Lazara, svakome bi bio dovoljan putokaz i smjernica.

Lazaru se javljaju i dolaze joj nevoljnici iz cijelog svijeta. On im pomaže. I niko ne dolazi iz obijesti. Gonjeni najrazličitijim mogućim nevoljama, spas pronalaze u okrilju Lazarevog znanja i sposobnosti da im on pomogne.

Lazar za Najportal kaže da ni sam ne zna šta mu je draže; kad roditelju uskrati svojim posebnim zaštitama besane noći i njihovom čedu vrati zdravlje ili kad ženi u godinama omogući da postane majka. Možda je najveća radost nekad odličnog i perspektivnog studenta iščupati iz ralja narkomanije i mafije ili djevojci pred udaju reći da ne boluje od epilepsije već da je žrtva magije te joj omogućiti bračnu sreću i radostan ostatak života.

Sreća je i klimav i brak pred razvodom – vratiti na staze starog, početnog entuzijazma, strasti i ljubavi. Pošlo je to za rukom ocu Lazaru na stotine puta, pa i nedavno, u slučaju bračnog para Sanele i Suada, naših ljudi iz Švedske.

Njima je osam godina, a da to oni nisu znali ni sumnjali, vlaška magija priječila konzumiranje ljubavi. Brojni afrodizijaci, vijagra, bračni terapeuti…-nisu bili učinkoviti u slučaju ovog bračnog para. Ni do trudnoće nije dolazilo.

– U braku smo skoro tri decenije, a zadnjih osam godina nismo konzumirali bračne odnose. Nama nijedan afrodizijak na svijetu nije mogao pomoći. Ni vijagra. Sve smo pokušavali, želeći da bude kao nekad. S godinama naravno, zna da mine želja. Ali, naša je muka trajala punih osam godina – kazuju uglas njih dvoje.

– Ja sam pokušavao i na drugoj strani, misleći da možda problem leži u mojoj averziji prema suprugi. Imao sam jednu prijateljicu, priznajem, s kojom sam pokušavao u krevetu naći malo zadovoljstva. Nije mi pošlo za rukom. Supruzi sam se ispovijedio. Rekla je da me shvata, da je i ona pomišljala na takav čin.

– Gorko smo se tad isplakali, ne znajući kako i zašto nas taj jad snađe. Supruga je tvrdila da me i dalje voli jednako. I ja sam volio nju. Odlučili smo se na terapije kod bračnog savjetnika. Prividno, kod nas je sve funkcionisalo. No, u krevetu nije ništa – prisjećaju se njih dvoje.

– Moj je muž nazvao tada oca Lazara. On je u svetim knjigama vidio da je mom mužu njegova prijašnja djevojka nabacila vlašku magiju, zakatančila mu muškost. Magija se prenijela i na mene. Magija nam je ubila želju, držala nas u neizvjesnosti koja je danonoćno rojila crne slutnje.

– Zatim je otac Lazar posebnim molitvama i ritualima skinuo to zlo sa nas i sve je kao prije. Čak sam ostala i trudna. Hvala Lazare do neba!

 Katarina S. iz Zagreba: Sreća mi je bila zaključana sa sedam katanaca!

Tu bol i čežnju u suprugovim očima nikada neću moći zaboraviti. Čim bi me pogledao, oči bi mu se napunile suzama. Želio je samo jedno. Želio je postati otac. Posljednju godinu dana skoro pa nismo izlazili iz parkova. Samo bi gledao gdje ima djece i žurio da im pokloni čokoladicu, bombon ili nešto sitniša. Nekada bi mi bilo jako nezgodno. Drugi očevi su ga gledali u čudu. Za njih je bio samo stranac koji se u pijesku igrao s njihovim mališanima.

Deset godina smo bili u braku bez potomstva. Doduše, za zlu sudbinu koja nas snašla sami smo bili krivi. Znali smo da je to i neka vrsta Božije kazne. Čim smo sklopili brak požurili smo da skupimo što više novca i bogatstva. Kada bi njegovi ili moji roditelji pokušali da nas posavjetuju kako će biti vremena za novac ali ne i za djecu, oboje bismo se okomili na njih.

  • Naše dijete neće živjeti u neimaštini. Prvo ćemo mu sve obezbijediti sve pa ga tek onda donijeti na ovaj svijet – pravdali smo se.

Otvorili smo prvo mali kiosk, poslije njega još jedan, pa još jedan… Uskoro smo otvorili nekoliko radnji spezijaliziranih za dječiju odjeću, igračke, bižuteriju… Kupili smo jedan stan, poslije toga i drugi, ali kada je došlo vrijeme da odahnemo i napokon se skrasimo, stigli su nas belaji.

Posao je prije tri godine počeo da propada. Sreća u biznisu se topila a sa njom i bankovni računi. Međutim, to nas nije mnogo obeshrabrilo. Odlučili smo zadržati jednu radnju i započeti malo mirniji život, posvetiti se sebi i rađanju djeteta. Ali, nije išlo. Nikako nisam mogla da ostanem u drugom stanju. Svi medicinski nalazi govorili su kako je sa nama sve u redu i da smo potpuno zdravi. Vrijeme je prolazilo. Ništa mi više nije bilo važno. Ni posao, ni prijatelji, pa ni suprug. Izbjegavali smo i leći skupa. Nekako smo se otuđili a sve je to primijetila i moja svekrva.

  • Snaho, da te nešto otvoreno pitam. Sa vama nešto ne valja. Gdje nestade vaša ljubav – iznenadila me jednog dana pitanjem i posavjetovala da odemo potražiti pomoć.

Put nas je donio do iscjelitelja, oca Lazara. Otvorio je naše „zvijezde“ i rekao da su nam ljubav, sreća i nafaka zaključani sa sedam katanaca od sihirbaza. Četiri katanca su bačena u rijeku Savu a tri su zaključana na nekom mostu u Zagrebu. Rekao je da se ne brinemo. Sa nas je brzo skinuo zlo. Poslije toga sve je krenulo nabolje. Posao je ponovo krenuo, ja sam trudna, nosim kćerkicu. Živimo za dan kada ćemo je uzeti u naručje.